Kultura – četvrti stub održivog razvoja

Autor:
Slobodan Cvejić
SeConS – grupa za razvojnu inicijativu, www.secons.net

Kao novina u tradicionalnom pristupu, kultura se poslednjih nekoliko godina ističe kao četvrti stub održivog razvoja. Decenije iskustva u osmišljavanju, primeni i evaluaciji razvojnih programa u različitim kontekstima su nam pokazale da kultura ima ključnu ulogu i kao pokretač i kao nosilac održivog razvoja i da kulturnu dinamiku treba razmatrati u sklopu pokreta za ljudska prava. U svom Tematskom zborniku radova iz 2012. godine (Kultura: pokretač i nosilac održivog razvoja), UNESCO je naglasio da su svi relevantni podaci pokazali da ‘…kultura može biti snažan pokretač razvoja, sa socijalnim, ekonomskim i uticajima životne sredine na celokupnu društvenu zajednicu.’


Što se tiče odnosa kulture i društva, kultura je suštinski važno sredstvo za određivanje toga kako vrednosti, ponašanja i pretpostavke utiču na inkluzivnost, otvorenost i koheziju društava, kao i na unapređenje prava, zdravlja i kvaliteta života ljudi. Kultura predstavlja nit koja povezuje društvenu zajednicu i obezbeđuje ljudima alate za priključenje tom društvu. Kultura je važna i kao oblast stvaranja i za očuvanje vrednosti uzajamnog poverenja, solidarnosti, poštovanje prava i demokratije. Ovi skupovi vrednosti motivišu ljude da rade, komuniciraju, stvaraju i poštuju druge. Ovo je osnova za razvoj društva i pojedinaca.


Pored različitih nemonetarizovanih koristi, postoji i jaka veza između kulture i ekonomije kao stubova održivog razvoja. Kako se navodi u gore navedenom UNESCO-vom Tematskom zborniku radova, ‘…od posebnog značaja je doprinos sektora kulture privredi i ublažavanju posledica siromaštva. Kulturno nasleđe, kulturne i kreativne industrije, održivi kulturni turizam i kulturna infrastruktura mogu poslužiti kao strateški alati za stvaranje prihoda, posebno u zemljama u razvoju s obzirom na njihovo često bogato kulturno nasleđe i značajnu radnu snagu.’


Konačno, što se tiče veze između kulture i životne sredine, kulturni faktori takođe utiču i na stilove života, individualno ponašanje, obrasce potrošnje, vrednosti vezane za zaštitu životne sredine i našu interakciju sa prirodnim okruženjem. Lokalni i autohtoni sistemi znanja i prakse upravljanja životnom sredinom pružaju uvid u, i alate za rešavanje ekoloških izazova, sprečavanje gubitka biološke raznovrsnosti, smanjenje degradacije zemljišta i ublažavanje posledica klimatskih promena.
 

 

U trenutku kada međunarodna zajednica razmatra buduće održive ciljeve razvoja (SDGs) u periodu posle 2015. godine, svi napori su usmereni na to da kultura dobije centralno mesto u agendi globalnog razvoja. Izrada Agende razvoja za period posle 2015. godine je bio jedinstven međuvladin politički proces zasnovan na sveobuhvatnim globalnim konsultacijama, koji је obuhvatiо veliki broj pojedinaca, kao i kreatora politika, akademika, eksperata, privatni sektor i zainteresovane građane. Nakon prve faze konsultacija, a na zahtev država članica, Generalni sekretar UN-a je na 68. zasedanju Generalne skupštine zatražio da sistem UN nastavi drugu fazu konsultacija sa ciljem da državama članicama predstavi pragmatične predloge o tome kako da se aktivira i osigura održivost Agende. Grupa UN za razvoj (UNDG) je tako pokrenula drugu fazu nacionalnih konsultacija na šest tema, među kojima je i „Kultura i razvoj“, koje su održane tokom 2014. godine.


UNESCO, UNFPA and UNDP su određene kao vodeće agencije UN-a za konsultacije na temu „Kultura i razvoj“ i na globalnom i na nacionalnim nivoima, dok su sledeće zemlje rukovodile nacionalnim konsultacijama: Bosna i Hercegovina, Ekvador, Mali, Maroko i Srbija. Dijalozi o kulturi i razvoju posle 2015. godine su bili fokusirani na odnos između kulture i šest tematskih oblasti: smanjenje siromaštva; kvalitetno obrazovanje; rodna ravnopravnost; održivi gradovi i urbanizacija; životna sredina i klimatske promene; i inkluzija i pomirenje.


Kao rezultat procesa konsultacija, Objedinjen izveštaj Generalnog sekretara UN o agendi razvoja posle 2015. godine u potpunosti priznaje da ' ... će kultura, u različitim aspektima, stoga biti značajan faktor podrške novoj agendi." Na ovaj način kultura je predstavljena kao jak temelj održivog razvoja i kao nezaobilazna komponenta globalne i lokalne razvojne politike.

 

Profesor Slobodan Cvejić
SeConS – grupa za razvojnu inicijativu, www.secons.net 

Nazad na JIE Pogledi

JIE Pogledi

Najnovije vesti