Saradnja Kine i Centralne i Istočne Evrope (CIE)

Autor:
Dragan Pavlićević
Profesor na fakultetu za kineske studije, Sijan Điatong – Liverpul univerziteta

Saradnja Kine  i Centralne i Istočne Evrope (CIE), poznatija kao "16 + 1", ulazi u petu godinu, i  sedamnaest zemalja učesnica su stekle slična gledišta na opšti kontekst ovog mehanizma, kao i slično mišljenje o koristi za sve ekonomije koje u njemu učestvuju.

Do sada, ekonomska saradnja u okviru „16 + 1“ je uglavnom rezultirala prilikama za velike građevinske projekte i akvizicije glavnih industrijskih kapaciteta u regionu CIE kroz koordinaciju na državnom nivou, ali sa kineskim državnim preduzećima kao ključnim dobitnicima u ovim poslovima. Napore da se produbi saradnja u ovom pravcu treba nastaviti, jer postoji jasna potreba da se unapredi energetska i saobraćajna infrastruktura regiona. Sama po sebi, saradnja „16 + 1“ daje odličnu osnovu zemljama CIE za usvajanje multilateralnog pristupa, te prepoznavanje i sprovođenje projekata od najvećeg značaja za ekonomski razvoj regiona.

Međutim, javlja se i potreba za novim pristupima, kako bi se održao i dalje razvio pozitivni trend bilateralne saradnje, kao i za ispravljanjem nedostataka postojećeg pristupa. Mnogi u regionu CIE tvrde da „16 + 1“ nije uspeo do sada da ponudi izgledne prilike privatnom sektoru, a žale se i da je trgovinski bilans ubedljivo u korist Kine. Stoga bi tekuća posvećenost državnim akterima i velikim projektima trebala biti dopunjena jačanjem uloge privatnog sektora, a posebno malim i srednjim preduzećima (MSP) na obe strane, kao i povećanju pristupa kineskom tržištu za preduzeća iz CIE.

Dakle, šta se može učiniti?

Prvo, mogli bi se ponuditi dodatni podsticaji i podrška kineskim proizvođačima da otvore proizvodne kapacitete u CIE. Imajući u vidu značaj evropskih tržišta za proizvodni sektor Kine, činjenica da još nije došlo do izmeštanja proizvodnih kapaciteta iz Kine u CIE se mora videti kao propuštena prilika. Uporedne prednosti i blizina regiona CIE svim velikim evropskim tržištima mogu biti kontrateg tekućim ekonomskim kretanjima u Kini, gde je preduzećima sve teže da održe postojeće profite pored rastućih troškova proizvodnje i prevoza, kao i usled državne politike jačanja tercijarnog i drugih sektora ekonomije usmerenih na proizvodnju proizvoda sa većom dodatnom vrednošću. Kina može ponuditi grupi „16 + 1“ svoje dobro i bogato iskustvo u osnivanju i upravljanju industrijskim zonama, kako kod kuće tako i u inostranstvu. Grad Sužou, na primer, gde je 2015. održan sastanak Kine i zemalja CIE, pokazuje kako industrijske i razvojne zone mogu imati moćan uticaj na lokalne privrede. Zahvaljujući svojim dvema razvojnim zonama koje su privukle grinfild investicije mnogobrojnih stranih i domaćih preduzeća, Sužou danas ima jednu od najdinamičnijih gradskih ekonomija u Kini. Grupa „16 + 1“ može probati da primeni taj model i njegov uspeh u regionu CIE. Prikladne politike, fondovi i mehanizmi implementacije su preko potrebni na obema stranama u „16 +1“ jednačini, kako bi se kineske kompanije privukle industrijskim i razvojnim zonama CIE.

Drugo, više podrške se mora ponuditi preduzećima iz CIE, a posebno malim i srednjim preduzećima, kako bi ušla i ustoličila se na kineskom tržištu. U tom cilju, postojeća kreditna linija vredna nekoliko milijardi, namenjena strateškim „16 + 1“ projektima, može biti obogaćena dodatnim multilateralnim fondom usmerenim na pružanje finansijske pomoći, u obliku povoljnih zajmova, preduzećima iz CIE koja ciljaju kineska tržišta. U okviru ovakve politike, lokalne trgovinske komore na obe strane trebaju imati vodeće uloge. Ovo će pružiti prilike preduzećima iz CIE koja traže lokalne partnere i znanje (know-how) da potraže slične sebi među privatnim preduzećima u Kini i tako stvore prilike za zajednički pristup kineskom tržištu.

Treće, dodatni napori se moraju uložiti u brendiranje CIE u Kini. Proizvodi iz CIE i dalje nisu dovoljno prepoznatljivi i nemaju utvrđenu reputaciju u Kini, uključujući i sektore u kojima zemlje CIE posebno očekuju veći pristup kineskom tržištu, kao na primer poljoprivreda, te industrija hrane i pića. Postoje pohvalni napori Kine da podigne svest o CIE i proizvodima iz CIE na kineskom tržištu, poput redovnih privrednih sajmova Kine i zemalja CIE, kao i uspostavljanja stalnog paviljona zemalja CIE u Ningbou. Ali ovi napori neće biti dovoljni da pojačaju pažnju na proizvode iz CIE. Zato, ovi mekani instrumenti promocije bi mogli biti potpomognuti ciljanim politikama državnih preferencijalnih nabavki. Na primer, državna kineska preduzeća koja se bave trgovinom na malo i veliko bi mogla pomoći određivanjem kvota za proizvode iz CIE u nekom vremenskom periodu. Ove kvote bi se postepeno smanjivale tokom određenog perioda. Ta politika bi pomogla kineskim potrošačima da se upoznaju sa CEE brendovima i proizvodima, ali bi pomogla i preduzećima iz CIE da isprobaju kinesko tržište. Uzevši u obzir prostu razliku u veličini tržišta Kine i regiona CIE, ova incijativa bi mogla da poveže specifične zemlje CIE sa tržištima na nivou gradova u Kini. Model korišćen da pospeši poljoprivrednu saradnju u okviru kineske multilateralne platforme sa Afrikom, koji je spojio pojedinačne kineske provincije sa pojedinačnim afričkim zemljama, predstavlja dobru referentnu tačku za donosioce odluka u tom pogledu.

Ove tri inicijative bi mogle donekle pomoći oko postojećih briga u zemljama CIE o manjku prilika za širu ekonomsku saradnju u okviru „16 + 1“. One bi takođe poslale jasnu poruku da je Kina spremna da kroji regionalnu ekonomsku diplomatiju prema potrebama CIE, kako bi održala načelo obostranih i uzajamnih dobitaka i kako bi doprinela novom zamahu „16 +1“.

 

Dragan Pavlićević je profesor na fakultetu za kineske studije, Sijan Điatong – Liverpul univerziteta. Istražuje kinesku unutrašnju i spoljnu politiku, a posebno se bavi participativnom politikom, kinesko-evropskim odnosima, kao i politikom kineskih infrastrukturnih projekata u inostranstvu. Objavljivao je radove i u akademskim i u popularnim časopisima.

Nazad na JIE Pogledi

JIE Pogledi

Najnovije vesti