AUKUS- novi savez za zaprečavanje Kine?

Author:
Pavle Janošević
Pavle Janošević was born on May 21, 1998, in Ćuprija. He is a master's student in academic studies, US studies module, at the Faculty of Political Sciences in Belgrade. His fields of interest are international relations, foreign policy with an emphasis on the foreign policy of the United States of America, international security, and contemporary political history.

Savezi i savezništva nisu novi pojmovi kako u međunarodnim odnosima, tako i u opštoj kulturi. Bilo ih je oduvek i biće ih nadalje u budućnosti. Savez se može definisati kao uređeni odnos među ljudima, grupama ili, u našem slučaju državama, koji su se udružili radi obostrane koristi ili ostvarivanja nekog zajedničkog cilja i svrhe. U slučaju država, savezništva najčešće podležu dogovorima ili pregovorima kako bi se formalno potpisao neki zajednički dokument ili deklaracija o savezništvu. Istorija saveza i savezništva se može pratiti daleko čak do praistorijskog čoveka, koji je sklopio savez sa drugim čovekom protiv trećeg čoveka ili sa nekim drugim ciljem saradnje. Neki od najpoznatijih istorijskih saveza jesu Sveta alijansa, Antanta, Savez Centralnih sila, Antihitlerovska koalicija, Sile Osovine, Severnoatlantski pakt (NATO) i mnogi drugi. Iako su svi gorenavedni savezi vojne i političke prirode, oni mogu biti i ekonomske ili neke druge vrste. Jedan od savremenih primera savezništva jeste trilateralni Aukus (AUKUS). Tema ovog teksta biće proces geneze samog saveza kao i njegove osobenosti i ciljeva. Dodatno, tekst će se baviti i reakcijama drugih aktera, odnosno država, na samo stvaranje kao i na potencijalne namere Aukusa, od kojih je najznačajnija svakako reakcija Kine.

 

Priroda Aukusa

Jedan od savremenijih saveza koji se pojavio relativno skoro jeste Aukus. AUKUS  je trilateralni bezbednosni pakt između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, objavljen 15. septembra 2021. Novo partnerstvo najavljeno je na zajedničkoj virtuelnoj konferenciji za novinare predsednika SAD Džozefa Bajdena (Joe Bidena), britanskog premijera Borisa Džonsona (Boris Johnson) i njihovog australijskog kolege Skota Morisona (Scotta Morrison). Prema paktu, SAD i UK će pomoći Australiji da nabavi podmornice na nuklearni pogon. Pakt takođe uključuje saradnju o sajber sposobnostima, veštačkoj inteligenciji, kvantnim tehnologijama i dodatnim podvodnim sposobnostima. Prema paktu, Australija će steći nove sposobnosti za udare dugog dometa za svoje vazduhoplovstvo, mornaricu i kopnenu vojsku.  

Stvaranje ovog saveza nije nikakva novina u američkoj spoljnoj politici. Za sam savez se može reći da njegovo stvaranje i svrha predstavljaju kontinuitet američke spoljne politike, naročito u regionu Indo-Pacifika. Još sa završetkom Hladnog rata a naročito sa početkom novog milenijuma, region Indo-Pacifika postaje sve važniji za SAD, a danas se može reći da ima primat u odnosu na Evropu i Bliski istok. U poslednjoj godini administracije Buša mlađeg započeo je jedan dijalog koji je ubzo prerastao u međuvladin bezbednosni forum. U pitanju je Kvadrilateralni bezbednosni dijalog (QUAD)- strateški dijalog između Sjedinjenih Država, Indije, Japana i Australije koji se održava razgovorima između zemalja članica. Dijalog je 2007. godine pokrenuo japanski premijer Šinzo Abe, uz podršku potpredsednika SAD Dika Čejnija, australijskog premijera Džona Hauarda i indijskog premijera Manmohana Singa. Ovaj diplomatsko-vojni aranžman u širem smislu je predstavljao novi savez između starih država partnera, dok se u užem smislu na njega gleda kao odgovor na povećanu kinesku ekonomsku i vojnu moć. Slično se može reći i za Aukus, savez koji predstavlja kontinuitet Obamine spoljnopolitičke strategije koja je nazvana „Pivot ka Aziji“ (pivot to Asia). Cilj ove strategije uopšte se nije krio i bio je više puta javno obelodanjen od strane Obame i članova njegove administracije a odnosio se na usporavanje kineskog ekonomskog rasta i smanjenje njenog političkog uticaja. 

Američka strategija zaprečavanja Kine nastavljena je i tokom Obaminog drugog, Trampovog mandata, ali je prisutna i danas u spoljnoj politici aktuelnog predsednika Bajdena. Kao što je već rečeno, Aukus je nastao kao bezbednosni savez defanzivne prirode. U sklopu ovog pakta Australija će sagraditi novu flotu podmornica na nuklearni pogon, dok će joj SAD i Ujedninjeno Kraljevstvo pomoći prodajom tehnoloških licenci, tehničkim razvojem, razmeštanjem samih podmornica, kao i u ostalim logističkim poslovima. Povod sporazuma gotovo je sigurno rastući bezbednosni pritisak Kine na Južno kinesko more koje Peking otvoreno svojata, protivno međunarodnom pravu. Vojni sporazum pokriva ključne oblasti kao što su veštačka inteligencija, sajber ratovanje, podvodne sposobnosti i sposobnosti za dugotrajne udare. Takođe uključuje nuklearnu komponentu, verovatno ograničenu na Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, koje poseduju takve sisteme. Sporazum će se fokusirati na vojne kapacitete, i treba ga razlikovati od drugih, kao što je to na primer savez za sakupljanje obaveštajnih podataka Pet očiju (Five Eyes). Inicijativa, koja je kasnije postala i savez, nazvana Pet očiju, predstavlja alijansu za obaveštajno-bezbednose poslove. U njenom radu učestvuju Australija, Kanada, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države. 

Australijski premijer Skot Morison istakao je tokom predstavljanja pakta da će australijske podmornice biti na nuklearni pogon, ali ne i naoružane nuklearnim bojevim glavama, i naglasio da Australija nema ambiciju da postane nuklearna sila. Na neki način može se konstatovati da je Aukus kao savez najznačajniji za Australiju. Ova tvrdnja se može dokazati činjenicom da je upravo ova država geografski najbliža Kini, najvećeg političkog i ekonomskog rivala SAD. Dodatno, postoji i visok stepen ekonomske međuzavisnosti Kine i Australija, što pokazuju predpandemijski podaci da skoro 40% australijskog izvoza završi u Kini, dok oko 27% australijskog uvoza dolazi upravo iz Kine. Svojim velikim ekonomskim rastom i sve većim političkim uticajem, koji se makar sada oseća regionalno, Kina je defitivno postala izazov, a neke države je mogu percipirati i kao pretnju ili rivala. Australija je, kako bi predupredila svoj položaj, pristupila ovom savezu iz odbrambenih i bezbednosnih razloga, što se može zaključiti analizom prethodno pomenutih oblasti koje savez pokriva.

 

Iako Bajden nije pominjao Kinu, ona je meta novog saveza. Dve nedelje nakon haotičnog povlačenja iz Avganistana, SAD potvrđuju svoju stratešku orijentaciju ka suzbijanju kineskog uticaja u indopacifičkom regionu. Cilj Vašingtona je da spreči Peking u nameri da Tajvan vrati u sklop Kine i da ima kontrolu u Južnokineskom moru, gde je centar svetskih trgovinskih aktivnosti i vojnih tenzija. Za London je indopacifički region u centru geostrateških interesa nakon Bregzita, što ponovo na neki način pokreće staru raspravu o britanskim imperijalnim snovima.

Francuski diplomatski fijasko i reakcije drugih aktera/država

Kao i u svakom savezu kroz istoriju, i ovaj je prouzrokovao određene probleme, naročito za neke treće države koje su možda izostavljene ili jednostavno nisu uopšte bile planirane za ovaj aranžman. Pregovori oko finalnog sporazuma datiraju do marta 2021, dok se o prvobitnom dogovoru o kupovini podmornica pregovaralo još od 2016. godine sa Francuskom. Usled promene odluke asutralijskih zvaničnika došlo je do problema i pogoršavanje diplatskih odnosa dve zemlje. 17. septembra 2021. Francuska, koja je saveznik ove tri zemlje, opozvala je svoje ambasadore iz Australije i SAD. Francuski ministar spoljnih poslova Žan-Iv le Drijan nazvao je pakt „nožem u leđa“ nakon što je Australija bez prethodnog obaveštenja otkazala francusko-australijski sporazum o kupovini podmornica vredan 56 milijardi evra, okončavajući napore za razvoj dubljeg strateškog partnerstva između dve pomenute države. 

 

Zvanični razlog zašto je Australija promenila odluku je da su od Vašingtona dobili ponudu koja se ne odbija za podmornice na nuklearni pogon, umesto francuskih na dizel, koje su po svim standardima daleko bolje i efikasnije. Ovu odluku australijskih zvaničnika kao i samu prirodu alijanse kritikovali su i francuski predsednik Emanuel Makron i ministarka odbrane Florans Parli. Ovakva diplomatska kriza između Pariza i Vašingtona nije viđena još od odbijanja Francuske da učestvuje u koaliciji Džordža Buša za napad na Irak 2003. godine.

Ministri spoljnih poslova EU izrazili su podršku i solidarnost sa Francuskom tokom sastanka u Njujorku povodom povlačenja Australije iz sporazuma o podmornicama vrednog 40 milijardi dolara sa Parizom nakon sporazuma sa Sjedinjenim Državama i Britanijom. Na konferenciji za novinare nakon sastanka iza zatvorenih vrata na marginama Generalne skupštine UN u Njujorku, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Žozep Borelj rekao je da je za postizanje mira potrebno više saradnje, koordinacije i manje podela i stabilnost u Indo-pacifičkom regionu, gde je Kina sila u usponu. Predsednik Evropskog saveta Šarl Mišel naglasio je da mu je veoma teško da razume potez Australije, Britanije i SAD.

 Najveći glasnogovornik i protivnik ovog saveza jeste upravo Kina, koja se nigde i ne spominje u pregovorima ali se to može zaključiti iz potencijalnih namera saveznika u ovom aranžmanu. Aukus sam po sebi nije novina u tom smislu reči, pored već pomenutog Kvadrilateralnog sporazuma, čiji je dijalog obnovljen 2017. godina za vreme mandata Donalnda Trampa. Kineska vlada je bila glasna u svom preziru prema novom sporazumu, optužujući tri zapadne sile da imaju „hladnoratovski mentalitet“,  pošto se na sporazum naširoko gleda kao na, barem delimično, „odgovor na status Kine kao sve više asertivne supersile u nastajanju.“ Portparol Ministarstva spoljnih poslova Narodne Republike Kine, Džao Liđijan, rekao je „Saradnja oko nuklearnih podmornica i njihova kupo-prodaja između SAD, Velike Britanije i Australije ozbiljno je ugrozila regionalni mir i stabilnost, intenzivirala trku u naoružanju i potkopala međunarodne napore za neširenje.“ Džao je dodao da „tri zemlje treba da odbace hladnoratovski mentalitet nulte sume i usku geopolitičku perspektivu“. Portparol Hua Čunjin rekla je da se „Kina čvrsto protivi zlonamernom iskorišćavanju rupa u zakonu SAD, Velike Britanije i Australije u sporazumu o neširenju nuklearnog oružja i zaštitnom mehanizmu Međunarodne agencije za atomsku energiju“.

Takođe, dogovor je kritikovan zato što nije napravljeno mesta za još neke od država saveznica. Kao primere možemo uzeti Novi Zeland, važnog strateškog saveznika u pacifičkom regionu, i Kanadu, države koje su članice i malopre pomenutog saveza Pet očiju. Samo jedan dan nakon objave o formiranju Aukusa oglasila se premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern i izdala  saopštenje u kojem je ponovila stav Novog Zelanda da nije dozvoljeno uvođenje nuklearnih podmornica u njegove vode, a takođe je navela da im se države saveznice nisu obraćale u vezi sa paktom. Ardern je naglasila da su lideri tri zemlje članice "veoma dobro upućeni u politiku Novog Zelanda koja ne se protivi bilo kakvoj upotrebi nuklearnog oružja“ i da bi unapred znali njihov odgovor. U prilog tome govori činjenica da je ova zemlje još 1985. godine usvojila zabranu da u njene teritorijalne vode može da  uđe plovilo na nuklearni pogon. Što se tiče Kanade, dogovor o formiranju Aukusa je ovu zemlju zatekao usred kanadskih saveznih izbora 2021. Opozicioni političari su brzo napali premijera Džastina Trudoa zbog isključenja Kanade iz pakta, na šta je Trudo odgovorio navodeći da je „Ovo dogovor za nuklearne podmornice, za koje Kanada trenutno ili u dogledno vreme nije zainteresovana. Australija jeste“. Liderka zvanične opozicije Erin O'Tul izjavila je da će nastojati da se pridruži alijansi ako bude izabrana.

 

    

 

Back to young contributors