PUTOKAZ ZA RAZVOJ OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U SRBIJI I OKRUŽENJU

KRATAK REZIME

Održiva energetska budućnost zasniva se na tri ključna stuba: na unapređivanju tehnologija fosilnih goriva tako da se smanji uticaj tih goriva na životnu sredinu i društvo; na većem iskorišćavanju tehnologija obnovljivih izvora energije; i na uvođenju energetski efikasnih mera u oblasti uštede energije, njene distribucije i potrošnje. Ovaj rad nastoji da pokaže da će obnovljivi izvori energije imati važnu ulogu u tranziciji ka konkurentnijem, sigurnijem i održivijem energetskom sistemu u budućnosti, naročito imajući u vidu povećanu globalnu potražnju za električnom energijom, kao i njenim sve većim udelom u ukupnoj potrošnji energije.

Izazovi energetske strategije vođene klimatskim promenama i energetskom sigurnošću ogledaju se u stvaranju energetskog tržišta sa konkurentnim cenama, obezbeđivanju sigurnosti snabdevanja energijom, smanjenju emisije CO2 i uštedi energije. U radu se razmatraju ključne teme energetske politike u oblasti obnovljivih izvora energije u elektroenergetskom sektoru, prepreke za njihovo veće korišćenje, kao i izazovi koji se nalaze pred donosiocima odluka. Razmatrani su negativni uticaji proizvodnje električne energije iz različitih tehnologija na životnu sredinu, klimu i zdravlje ljudi, mehanizmi podrške koji su i dalje neophodni kako bi se tehnologije obnovljivih izvora energije učinile konkurentnim, kao i problematika varijabilnosti proizvodnje iz intermitentnih izvora. Analizirani su troškovi i koristi obnovljivih izvora energije u poređenju sa konvencionalnim tehnologijama, uz razvijanje modela nivelisanih troškova proizvodnje električne energije iz različitih proizvodnih tehnologija, koji omogućava njihovo pravično poređenje.

Jedna od osnovnih poruka rada jeste da je korišćenje obnovljivih izvora energije u Srbiji i okruženju daleko ispod očekivanog rezultata na koje su se ove zemlje kao ugovorne strane Sekretarijata Energetske zajednice obavezale. Nedostatak rezultata nije posledica izostanka interesovanja investitora, niti nedostatka potencijala, već velikog broja različitih barijera – od ekonomskih, političkih, do socijalnih – koje stoje na putu izgradnje većine projekata obnovljivih izvora energije, a posebno velikih. U tom smislu, sugerisani su osnovni pravci i smernice ka unapređenju politike obnovljivih izvora energije koja bi dovela do njihovog korišćenja u širem obimu.

Na kraju, nesporno je da je pitanje korišćenja obnovljivih izvora energije, povezano sa ublažavanjem klimatskih promena i promocijom zelene ekonomije, suviše važno da bi bilo prepušteno isključivo stručnjacima. Ono zahteva najširi društveni konsenzus, jer odluke o klimatskoj politici i politici obnovljivih izvora energije predstavljaju suštinske političke i etičke
stavove o načinu i kvalitetu života, kao i o sudbini budućih generacija.