Održivi razvoj na Univerzitetu – da li smo spremni za interdisciplinarno putovanje u budućnost

Autor:
Violeta Orlović Lovren
Odeljenje za pedagogiju i andragogiju Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu

Više od tri decenije nakon zvaničnog promovisanja održivog razvoja u relevantnim međunarodnim dokumentima, različiti pristupi i definicije koncepta, ulaze u novu eru preispitivanja i istraživanja, označenu i kao “Održivost 2.0”.Uprkos raznovrsnosti naučnih određenja i kritikama različitih pristupa, na strateškom se nivou izgleda postiže visoko slaganje o značaju ovog koncepta za budući globalni razvoj. Redefinisanjem svetskog razvojnog okvira kroz izradu razvojne agende Ujedinjenih nacija za period nakon 2015. godine (“post 2015”), radna grupa generalne skupštine UN predlažila je sedamnaest ciljeva održivog razvoja a među njima i „ostvarenje jednakosti i inkluzivnosti u kvalitetnom obrazovanju i doživotnom učenju za sve do 2030.godine.


Važan deo opšteg slaganja o značaju obrazovanja u dostizanju ciljeva održivog razvoja odnosi se i na funkciju i odgovornost univerziteta. Od devedesetih godina prošlog veka, proces integracije održivosti na univerzitetima očigledno napreduje, praćen prihvatanjem transformativnog pristupa, povezivanjem teorijskog sa praktičnim diskursom i istraživanjem novih puteva primene unutar i između naučnih disciplina.


Od obrazovanja se i u ovom domenu, očekuje ne samo uticaj na razvoj kritičkog mišljenja i inovativnosti, već i sopstveno kritičko preispitivanje. Integracija koncepta održivosti u kurikulum na svim obrazovnim, pa i nivou visokog obrazovanja, složen je proces, u kome reč nije samo o “dodavanju” sadržaja O održivom razvoju, već, kako se većina autora danas saglašava, o sistematskom restrukturiraju na unutar i međupredmetnom nivou, iz perspektive obrazovanja ZA održivi razvoj, koje implicira kritički stav, odgovornost i delanje, mnogo više nego samo sticanje znanja. S tim u vezi, preovladava “krosdisciplinarni” pristup, umesto tradicionalne podvojenosti i specijalizacije disciplina i područja proučavanja pa time i poučavanja.
Ma kako važne, promene u kurikulumu čine samo jedan segment integrisanja održivosti u visoko obrazovanje. Sastavni deo ovog procesa trebalo bi da bude pokretanje istraživanja, zatim usavršavanje nastavnog i drugog osoblja, zajedničko delanje sa studentima, institucionalno jačanje (od izrade strategije do osnivanja namenskih tela za održivi razvoj pri fakultetima i na niovu univerziteta), kao i operativno funkcionisanje ustanova visokog obrazovanja (od finasniranja preko javnih nabavki, reciklaže, uštede energije i sl.) i saradnja sa lokalnom zajednicom u skladu sa principima održivog razvoja.


Osvrt na integraciju održivog razvoja u studijske programe i funkcionisanje fakulteta Univerziteta u Beogradu, govori o prisustvu sadržaja usmerenih ka proučavanju pitanja održivog razvoja, mahom u grupaciji prirodno naučnih i tehničkih (Biološki, Hemijski, Geografski, Šumarski, Poljoprivredni, Tehnološko metalurški, Arhitektonski, Fakultet organizacionih nauka) a zatim, znatno skromnije i društvenih nauka (Političke nauke, Pravni, Fakultet bezbednosti, Filozofski). Promene u kurikulumu odvijaju se pretežno na inicijativu samih nastavnika i retko su praćene drugim segmentima integracije održivosti – poput organizovane razmene iskustava i nalaza istraživanja, pokretanja projekata i kampanja koje uključuju i delovanje na “održivo” ponašanje svih aktera, unutar i van “zidina” Univerziteta.


Za efikasniju i efektivniju integraciju održivosti u visoko obrazovanje važna je samorefleksija nastavnika o tome praktikuju li holistički pristup i preuzimaju li odgovornost za osvešćivanje studenata, akademske i šire zajednice o posledicama (ne)održivog ponašanja, kao i “otvaranje vrata” za (interdisciplinarnu i međugeneracijsku) saradnju sa kolegama. To, međutim, nije dovoljno. Kao u svemu, neophodan je sistemski pristup, institucionalna podrška, kreiranje opšte povoljne atmosfere – kako na nivou Univerziteta tako i svih relevantnih instanci u društvu, uz povezivanje sa međunarodnom naučnom i istraživačkom zajednicom. Reč je dakle o praktikovanju onoga što je i naše društvo preuzelo kao obavezu potpisivanjem međunarodnih i projektovanjem nacionalnih strategija, a što će, imajući u vidu nove globalne razvojne ciljeve, biti imperativ budućnosti.


Predstavljanje promena unešenih u studijski program Sociologije i Andragogije, kao i projekata iniciranih od strane saradnika Odeljenja/Instituta za psihologiju u domenu integracije održivosti u obrazovanje, uz iskustva kolega sa Fakulteta političkih nauka, u okviru promotivnog skupa “Otvorena vrata za održivi razvoj” na Filozofskom fakultetu u Beogradu, održanog u sredu, 25.03.2015. godine, deo je svetske inicijative “World Sustainable Development Teach In Day” (http://world-sustainability-day.net/) i, verujemo, doprinos diskusiji – nastavnika, studenata i svih prisutnih - o mogućnostima integracije održivosti u svim domenima na Univerzitetu u Beogradu.

 

Violeta Orlović Lovren,

Odeljenje za pedagogiju i andragogiju
Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu

Nazad na JIE Pogledi

JIE Pogledi

Najnovije vesti