Sajber prostor: Kako osigurati budućnost koja je već stigla

Autor:
Vladimir Radunović
Direktor, E-diplomatija i sajber programi, Diplo fondacija

Hakerski upad u nuklearno postrojenje u Južnoj Koreji... Jedinice za sajber bezbednost za zaštitu zaliha nuklearnog naoružanja Rusije ... Sajber napad na fabriku čelika u Nemačkoj izazvao ogromnu štetu " ... Kina upozorava na američku trku u naoružanju u sajber prostoru ... Evropske agencije meta malicioznog softvera za kompjutere. .. Ne, Severna Koreja nije izvršila hakerski upad u Soni ... Energetski sektor primarni cilj sajber napada ...

 

Sajber prostor je postao osnovna komponenta savremenog društva. Brzo rastuće informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) povezuju se na mrežu svih mreža - internet. IKT kao tehnološko informaciona infrastruktura i sajber prostor - toponim novog globalnog prostora u kome se već jedna trećina čovečanstva interaktivno povezuje putem društvenih mreža - jeste ono što direktno omogućava održivi razvoj: novi modeli obrazovanja i informisanja, poboljšani zdravstveni sistemi, osnaživanje žena i marginalizovanih grupa, podrška zaštiti životne sredine, energetska optimizacija, transparentnije i odgovorno upravljanje, međunarodni mir i bezbednost ... zbog očiglednih prednosti ove povezanosti, ključna društvena infrastruktura, finansijski sektor, vladine službe, sektor bezbednosti, škole i bolnice, sve više i nepovratno postaju zavisne od međusobne povezanosti i globalne mreže. Kao i sami građani.

Prednosti otvorenog interneta prate i pretnje. Blumberg je 2014. godine ocenio da je svetska ekonomija pretrpela gubitke u iznosu od više od 400 milijardi američkih dolara zbog sajber-kriminala; bivši direktor američke Nacionalne agencije za bezbednost Kit Aleksander je 2012. godine upozorio da „sajber krađe sa mreža javnih i privatnih organizacija, uključujući kompanije sa liste Fortune 500, predstavljaju najveći transfer bogatstva u ljudskoj istoriji.“ Ipak i pored visokih troškova vezanih za ukradene podatke - preko 250 američkih dolara po podatku (neki napadi uključuju milione podataka) - kompanije troše manje na IT bezbednost od toga koliko košta jedna šoljica kafe po zaposlenom dnevno, upozorava Ed Gelbstin, viši saradnik Diplo fondacije. Ključni privredni sektor sve više postaje meta sajber napada: prema Simantec-u, energetski sektor je bio peti u svetu po učestalosti napada. Dodajući so na ranu, nedavni slučajevi potvrđuju da, kako je objavljeno u časopisu Forbs „hakovanje postaje fizičko“, što dovodi do fizičkog narušavanja rada; u današnjem (a ne nekom budućem) međusobno povezanom društvu to znači da rad elektrana, vodovoda, kontrola saobraćaja i drugih ključnih infrastruktura može da bude ugrožen, uzrokujući ne samo prekid u poslovanju, već́ i društvene poremećaje.

Sajber bezbednost je stoga visoko na listi prioriteta nacionalne bezbednosti, a i međunarodnog mira. Ipak, mnoge zemlje se ozbiljno ne posvećuju digitalnim pitanjima, verujući da su one i dalje veoma slabo digitalno razvijene da bi sajber pretnje predstavljale veliki društveni rizik. Zemlje jugoistočne Evrope se ništa manje ne razlikuju: veoma mali broj njih ima nekakve institucionalne (operativne ili zakonodavne) mehanizme za sprečavanje ili reagovanje na sajber incidente. Istraživanja upozoravaju da je rizik, zapravo visok: finansijski gubitak zbog mogućeg napada na državne informacione infrastrukture - slično onome što se desilo u Estoniji 2007. godine - je preko 10 miliona evra dnevno za Srbiju, uz gotovo eksponencijalni rast sa svakim danom u slučaju da država nema mehanizme reagovanja na incidente. Istovremeno, asimetrija sajber prostora omogućava napadačima da sprovedu takav sveobuhvatan napad sa veoma malo znanja i investicijom od manje od 10 000 evra.

Bez uspostavljenih nacionalnih, regionalnih i globalnih mehanizama saradnje u cilju obezbeđenja sajber prostora, krajnji korisnici su takođe prepušteni da sami upravljaju raznim onlajn rizicima. Kasperski, lider u antivirus softveru, izveštava da se u proseku dogodi preko 4,5 miliona napada na korisnike svakodnevno - krađa identiteta, prevare, finansijske prevare, maltretiranje, zlostavljanje dece i ostalo. Ovo podriva poverenje građana u IKT, što stvara prepreke za usvajanje novih digitalnih mogućnosti kod postojeće tri milijarde mrežno povezanih građana, a kamoli kod buduće milijarde - uglavnom iz Globalnog juga za koju se nadamo da će se povezati u godinama koje dolaze.

Sveobuhvatne globalne inicijative za osiguranje otvorenog, sigurnog i bezbednog interneta su stoga preduslov za održivi razvoj. Svetski samit UN o informacionom društvu (WSIS), čiji je jedan od ciljeva da se osigura da IKT pomogne u dostizanju održivog razvoja, je odredio bezbednost u korišćenju IKT-a kao jedan od svojih pravaca delovanja. Tekući WSIS + 10 proces revizije će se okončati na jesen i doprineti završnim debatama u UN procesu o održivim ciljevima razvoja (SDG). UN forum za upravljanje internetom (IGF), međutim, je vodeći globalni forum koji uključuje različite aktere - vlade, ali i korporativni sektor, civilno društvo i akademske i tehničke zajednice - na ravnopravnoj osnovi, kako bi razgovarali o izazovima upravljanja internetom. Na svom 10. godišnjem sastanku koji će se održati u Brazilu u septembru 2015. godine pod nazivom „Evolucija upravljanja internetom: Osnaživanje održivog razvoja“, sajber bezbednost će biti jedna od osam pod-tema koja će predstavljati okvir za diskusiju. OEBS se takođe pojavio na sceni 2013. godine sa odlukom Stalnog saveta (br. 1106) koja definiše skup mera za izgradnju poverenja u vezi IKT bezbednosti.

Istovremeno, globalni odgovor zahteva digitalne politike zasnovane na dokazima i institucionalne mehanizme na nacionalnom nivou i jačanje saradnje na regionalnom nivou. Dvostruka namena IKT – da se može koristiti i u dobre svrhe i za sajber napade - zahteva da svi korisnici rade zajedno na obezbeđivanju sajber prostora, a posebno mala i srednja preduzeća i korporacije, vladine institucije, rukovodioci ključnih privrednih sektora i akademske mreže. Prema tome, države treba da uspostave platforme zasnovane na saradnji više aktera, koji mogu da pomognu u uspostavljanju timova za hitne kompjuterske intervencije (CERTs) i nacionalnih centara za sajber bezbednost, kao i nacionalnih strategija i zakonodavnih okvira koji se tiču sajber bezbednosti. Povrh toga, regionalnu saradnju treba uspostaviti tako da u najmanju ruku uključuje razmenu informacija i najboljih praksi.

Jugoistočna Evropa - a naročito zapadni Balkan - zaostaje sa slabim institucionalnim mehanizmima i okvirima i takođe institucionalnim kapacitetima i svesti da efikasno odgovori na ove nove izazove. Zemlje poput Švajcarske ili Finske, sa sveobuhvatnim sajber politikama i strateškim stavovima o sajber diplomatiji, voljne su da podele svoja iskustva i pomažu naš region u razvoju kapaciteta. Ostaje nada da će se specifične mogućnosti - kao što je predsedavanje Srbije OEBS-u 2015. godine- koristiti kao politički okidač za region da razvije mehanizme za sajber bezbednost i saradnju među državama i širom interesnih zajednica i da se spremi da ubira društvene i razvojne koristi od otvorenog i bezbednog sajber prostora.

Vladimir Radunović
Direktor, E-diplomatija i sajber programi, Diplo fondacija
www.diplomacy.edu 

Nazad na JIE Pogledi

JIE Pogledi

Najnovije vesti