Pametni gradovi zahtevaju pametna sela

Autor:
Srđan Krčo
Direktor DunavNET-a, kompanije posvećene kreiranju rešenja u domenu Interneta stvari (IoT).

Nakon duge nedelje na sajmu informacionih tehnologija CeBIT, brojnih sastanaka i razgledanja raznolike ponude preko 3000 izlagača, sedim na aerodromu u Hanoveru i sumiram utiske. CeBIT je jedan od najvećih sajmova na svetu; postoji već niz godina i širi se globalno pokretanjem sajmova CeBIT Indija, CeBIT Australija i CeBIT Bilišim Evroazija.

Jedna od glavnih tema ovogodišnjeg CeBIT-a bili su digitalna ekonomija i internet stvari (IoT). Jedna od glavnih tačaka skupa bilo je i izlaganje predsednika izvršnog odbora Svoč Grupe Nika Hajeka. U njegovoj prezentaciji, vrlo nekonvencionalnoj i zanimljivoj, bilo je reči o digitalnoj ekonomiji i pametnim tehnologijama za proizvodnju satova i drugih pametnih odevnih predmeta. T-mobile je imao impresivan štand koji je prikazao mogućnosti primene IoT tehnologija u lancu praćenja proizvodnje hrane od farme do tanjira, završno sa odlaganjem na deponije. Dok su Huavej i ZTE pažnju posvetili pametnim gradovima, a Intel govorio o vinogradima, razne tajvanske kompanije su u ponudi imale opremu za pametne telefone. Srbiju je na skupu predstavljalo šest kompanija sa raznovrsnom ponudom hardverskih i softverskih proizvoda i usluga. Ukoliko ovo učešće nagoveštava da naše kompanije počinju da budu tvorci inovativnih rešenja, proizvoda, a ne samo tzv. „outsourcing“ destinacija, onda se ovaj nastup sasvim sigurno može smatrati pozitivnim pomakom. To posebno treba imati u vidu s obzirom da je jedna od Azijskih kompanija na sajmu reklamirala usluge razvoja softvera po ceni od svega pet evra na sat, što je tržište na kom se teško možete takmičiti.

No, vratimo se internetu stvari, koji je već neko vreme jedna od glavnih tema ne samo CEBIT-a, nego i drugih brojnih skupova.

Godinama je fokus istraživačke IoT zajednice bio na primeni IoT tehnologija u pametnim gradovima. Poznato je da će više od polovine svetske populacije uskoro živeti u gradovima, a kako bi se izborili sa velikim prilivom stanovništva, gradovi se moraju okrenuti pametnom i održivom razvoju. Trenutni način organizacije i realizacije gradskih servisa (transport, sakupljanje otpada, ulična rasveta itd.) potrebno je unaprediti i učiniti efikasnijim, kako u smislu energetske potrošnje i finansijskih troškova, tako i u smislu pristupačnosti građanima. Primena IoT tehnologija i generalno digitalizacija servisa predstavljaju praktično glavni pristup koji modernim gradovim treba da pomognu u ovoj nameri.

Ono na šta do sad nije obraćano dovoljno pažnje kada je reč o uspostavljanju efikasnijeg sistema usluga u pametnim gradovima je činjenica da je ljudima neophodna hrana.
Bez namere da ulazim u diskusiju o modernoj ishrani, jasno je da hrana mora biti proizvedena i transportovana u gradove. Ipak moderna proizvodnja hrane uključuje znatan fizički rad, naročito u slabije razvijenim zemljama. Imajući u vidu konstantan porast gradskog stanovništva, koji se odvija na uštrb manjih gradova i sela, imamo situaciju u kojoj je potrebno sve više hrane transportovati u gradove, pri čemu je sve manje ljudi angažovano na njenoj proizvodnji.

Naravno, moderna poljoprivredna proizvodnja je davno prestala da zavisi samo od pukog fizičkog rada; u upotrebi je brojna i raznolika napredna mašinerija koja u velikoj meri i veoma uspešno odmenjuje čoveka. Međutim, kako bismo se adekvatno izborili sa porastom potražnje za hranom i istovremenim smanjenjem broja ljudi aktivno uključenih u poljoprivrednu proizvodnju, potrebno je nastaviti sa unapređenjem kako poljoprivrednih mašina, tako i poljoprivrednih procesa.

Traktori sa autopilotom se već neko vreme mogu videti na našim poljima, a dronovi koji služe za nadgledanje rasta zasada polako ulaze u upotrebu. Optimizacija navodnjavanja useva kojom se sa „tako je i moj deda radio“ pristupa prelazi na sistem koji daje recept za navodnjavanje na osnovu kontinuiranog merenja vlažnosti zemljišta, podataka o strukturi zemljišta i niza drugih parametara, neće samo unaprediti kvalitet useva, nego će dugoročno doprineti smanjenju propadanja prirodnih resursa (smanjenje hranljivih materija usled prekomernog zalivanja).

Pored značajnih pomaka u poljoprivredi na otvorenim poljima, unapređenje proizvodnje hrane u tzv. staklenicima, odnosno plastenicima dobija sve više na važnosti. Staklenici i plastenici su u upotrebi dugi niz godina i popularni su jer omogućuju proizvodnju, pre svega povrća, „kad mu vreme nije“. Moderne tehnologije su na putu da omoguće efikasnu proizvodnju povrća ne samo kad mu vreme nije, nego i „gde mu mesto nije“, odnosno na bilo kojoj lokaciji i u bilo kojim vremenskim prilikama. Naime, izbacivanjem zemlje kao resursa neophodnog za uzgoj biljaka i prelaskom na hranjenje tih istih biljaka na „pipetu“, odnosno ubrizgavanjem minerala i drugih neophodnih sastojaka u vodu iz koje se biljke hrane, moguće je brzo i efikasno uzgajati povrće i druge useve bez prirodnog svetla i u potpuno kontrolisanim klimatskim uslovima (temperatura, vlažnost). U takvom načinu proizvodnje, kvalitetna zemlja i povoljni klimatski uslovi prestaju da budu bitan faktor i ključnu ulogu dobijaju „recepti“ koji definišu kad i koliko dugo treba uključiti svetla, koju temperaturu i vlažnost treba držati u kom trenutku, koje minerale i koliko treba dodati, itd. Pri tome je neophodno sve realizovati u okruženju koje je energetski efikasno, kako bi cena ovakve proizvodnje bila kompetitivna. Ovakav pristup proizvodnji hrane, u znatnoj meri olakšava problem manjka plodnog zemljišta i omogućuje proizvodnju u gradovima, napuštenim fabrikama, pa čak i kreiranje porodičnih baštica na terasama stanova.

Naravno, pred nama je još mnogo izazova, ali prve korake smo napravili. Ono što nam je u ovom trenutku potrebno su ljudi spremni i voljni da zajednički rade na daljem razvoju i usavršavanju rešenja u ovom domenu. Kombinacija informacionih tehnologija i poljoprivredne proizvodnje, dve oblasti u kojima je naša zemlja već tradicionalno dobra, predstavlja veliku šansu za Srbiju da postane ne samo lider kada je reč o izvozu hrane, već i po izvozu modernih tehnologija koje tu poljoprivrednu proizvodnju pospešuju.

Nazad na JIE Pogledi

JIE Pogledi

Najnovije vesti